"OTAC UBIO SINA, SIN OCA ITD..." Zašto bi se moglo reći da živimo u "ratnom miru", koliko se i danas osjete ratne posljedice?

Mnogi griješe kada pomisle na to kad je prestao rat prestala su sva zla.
Naprotiv, zlo je prisutno, i to prisutno u više oblika. Jedan od oblika zla je PTSP ili postraumatski stresni poremećaj kao i neki drugi oblici poremećaja.
Taj poremećaj danas mnoge prati a naročito vojnike koji su u ratu svega se nagledali.
U nastavku slijedi kraći tekst o tome:

Posttraumatski stresni poremećaj ili PTSP (često se krivo izgovara pi-ti-es-pi jer se misli da je to engleska kratica; engleski je Post-traumatic stress disorder i engleska kratica PTSD izgovara se pi-ti-es-di; pravi hrvatski izgovor je pe-te-es-pe) oblik je psiholoških posljedica izlaganja stresnim doživljajima, koji uključuju smrtnu opasnost, ozbiljne fizičke povrede ili prijetnju psihičkom ili fizičkom integritetu osobe te koja ta osoba doživljava krajnje traumatično.

U središtu traume je nametljivo sjećanje na središnji stresni (nasilni) događaj, poput slike i zvuka puščane vatre, vriskovi ili trenutačna tišina, ubod nožem, prasak puške, eksplozija mine, ranjavanje, udarac, liptanje krvi, zvukovi zrakoplova, zvukovi sirena.

Nasilna djela imaju pogubnije posljedice na žrtve od posljedica prirodnih katastrofa, jer žrtve nasilja ili nasilnih događaja imaju osjećaj da su namjerno odabrane kao cilj zlostavljanja. Za žrtve zlostavljanja društveni svijet postaje opasnim mjestom u kojem ljudi iz okoline predstavljaju prijetnju sigurnosti. U pamćenje žrtve urezuje se obrazac ljudske okrutnosti zbog koje napadnuta osoba sa strahom gleda sve što imalo nalikuje samom napadu koji je izazvao traumu.

Poznati su vam slučajevi iz medija: "Sin ubio oca", "Otac ubio sina", "Čovjek srednjih godina zaklao ženu i djecu na spavanju", "Penzioner se objesio zbog neimaštine"...

Sve su to posljedice rata, ratnih trauma i sadašnje teške situacije za egzistenciju.
Niko to nije uradio iz bijesa jer mu je lijepo i hoće tako, već uglavnom je sve to rat izazvao i te posljedice će se još dugo, dugo vremena osjećati.

Tako da, ovaj tekst nije napisan da bi bili pesimisti, već realno gledajući rat NIJE POTPUNO GOTOV dok ne prođe još dosta godina i dok ne iznjedre neke druge i svježe generacije koje će na osnovu prošlosti donositi pozitivne zaključke u budućnosti - nadajmo se.

Na vama je da na sve one koji su preživjeli ratnu golgotu utičete pozitivno, bez obzira ako su u odličnom stanju jer mogli bi se najednom promijeniti i postati neprepoznatljivi za vas usljed loših prijatelja i lošeg okruženja jer svaka negativa na njih utiče tako da najednom mogu da "puknu".
A možda vašim ponašanjem prema tim osobama koje su prošle sve i svašta spriječite neka nova ubistva i klanja.
Mislite o tome.

Stranica ljubavi