Kad su već zasrali, neka se sada i mire, kaže legendarni hrvatski autor Darko Rundek u pero beogradskom dopisniku Radija Slobodna Europa. Prenosimo opširan Rundekov razgovor za RFE, dodajući i prigodnu numeru uz koju ga preporučamo čitati. Hrvatski umjetnik s pariškom adresom pojašnjava štošta o prošlosti i sadašnjosti zavađenih balkanskih naroda, govori o svojoj glazbi te obrazlaže zašto danas svojim domom smatra Pariz. Nemojte propustiti jednu od najvećih umjetničkih pojava Balkana
RSE: Fenomenalno je da su prvobitno planirana četiri koncerta prerasla u šest. Kakav je vaš osećaj ponovnim dolaskom u Beograd i ovakvim interesovanjem za vaš novi album i njegovu promociju na koncertima?
Rundek: Osjećaj je vrlo ugodan. Super je da imam brojnu i odličnu publiku. Dva koncerta, koja su već prošla, su bila vrlo dobra u svakom pogledu.
RSE: Kako je publika reagovala na novi album i da li je insistirala na stvarima koje već prepoznaje?
Rundek: Koncert je koncipiran tako da u prvom dijelu sviramo novi album, pa napravimo pauzu nakon koje sviramo stare hitove. Publika nije uskraćena ni u kojem smislu. U prvom dijelu, dok sviramo novi album, publika je vrlo pažljiva i stvarno smo naišli na vrlo lijep prijem i lijepo smo komunicirali sa publikom. Publika nije ni stigla čuti novi album, pošto je izašao u zadnji čas, par dana prije koncerata, i u prvom dijelu koncerta uživa. Mislim da je to dobro.
RSE: Šta bi bile osnovne poruke, koje ste imali želju da prenesete?
Rundek: Pjesme su prilično osobne, ali ne znači da su to samo moji osobni osjećaji. Tu dolazi do izražaja i osobnost ljudi koji to slušaju. Teško mi je to ocjenjivati. Osim pjesme koja se zove Para ljude vara, koja se može ocijeniti kao angažirana u smislu politike ili sociologije, ostale nisu takve. Svojom otvorenošću i direktnošću, taj album jeste angažiran.
RSE: Zašto sada Cargo nastupa u triu? Kako je došlo do tog formata?
Rundek: Trio je neka vrsta susreta dviju muzičkih aktivnosti koje sam imao zadnjih godina. Jedna je bila sa Izabel, a druga je bila sa Cargo orkestrom. Sa Izabel smo svirali uglavnom improviziranu muziku i tu smo istraživali, većinom laboratorijski više godina, utjecaj tradicionalnih glazbi na nas. Svirali smo prilično slobodno. Cargo orkestar je svirao uglavnom pjesme. Tu se Cargo pojavio kao neka vrsta predstavnika linije pjesme i sve što nas dvoje na violini i gitari nismo mogli odsvirati, oni jesu. U tom triju sastavili smo te dvije linije, liniju Between i liju Cargo orkestra.
Ne razmišljam o povratku
RSE: Svi projekti koji su vezani za vaše ime ovdje su dobrodošli i prate se s velikom pažnjom. Koliko u inostranstvu postoji interesovanje za Cargo i da li imate česte nastupe?
Rundek: Nekada smo svirali puno. Zadnje su turneje bile povodom izlaska drugog studijskog albuma Cargo orkestra, koji je izašao 2006. Godine. Godine 2007. smo imali turneju po Njemačkoj. Zadnjih par godina svirali smo manje. Svirali smo u Parizu u proljeće. Ovaj album će pokrenuti novi krug koncertiranja po svijetu. Vjerojatno će to početi ovog ljeta na festivalima.
RSE: Sada živite i radite u Parizu. Da li ste zadovoljni? Da li ste u granicama očekivanog, budući da radite i za pozorište, pišete muziku? Vrlo ste angažovani. Da li postoji adekvatan materijalni i finansijski odgovor na vaš rad?
Rundek: Živim sasvim pristojno. Ne oskudiram ni u čemu što mi treba, a ne treba mi puno. Sve je OK.
RSE: I dalje pišete muziku za pozorište. Kakav je prijem?
Rundek: Dobar. Već više godina radim sa istim kompanijama, tako da se znamo. Imam veliku slobodu da radim kako mi se čini da je najbolje. To što napravim njima se sviđa. Sada radim muziku za dva filma – jedan dokumentarni i jedan crtani - za zagrebačke producente.
RSE: Ta nesrećna pojava masovnih odlazaka ljudi sa našeg prostora u inostranstvo, nekako je prelazila u fazu povrataka. Imam utisak da se vi i niste baš mnogo lomili. Da li grešim? Da li je Pariz vaša odabrana stanica?
Rundek: Ne znam. Ne razmišljam konkretno o povratku. Možda kada starost uzme maha. Možda je bolje da ostavim kosti u zemlji iz koje sam potekao, nego u nekoj drugoj.
Imamo istu prošlost
RSE: Često dolazite ovde i nastupate. Imate dobar uvid u ono što se dešava na našem podneblju. Koliko je to sada za vas inspirativno, u smislu da pišete o tome? Koliko vas i na koji način dotiču ovdašnje teme?
Rundek: Mislim da su teme slične svuda. Ne vidim baš neke velike razlike između tema koje vidim u Zagrebu, Beogradu ili u Parizu. To su ljudske teme. Za naše zemlje sam vezan uz jezik, a to je dragocjeno sredstvo komunikacije. Jedino na njemu mogu pisati poeziju.
RSE: Kako gledate na trenutnu političku situaciju? Sada počinju neki znakovi otopljavanja odnosa, zbližavanja. Kako vam sve to izgleda od rata do sada?
Rundek: Neka se mire. Vrijeme je. Kada su već zasrali, moramo jednom isplivati.
RSE: Pročitao sam negde da volite da dođete ovde, ali da se rado vraćate u Pariz.
Rundek: Volim predgrađe u kojem stanujem, kroz koje se vozim sa jednim mrzovoljnim taksistom. Tamo mi je dobro. Ima ljudi sa svih strana. Nekako mi je humano, šareno, jednostavno.
RSE: Ovde vas ništa ne zadržava da bi ste ostali koji dan ili mesec duže?
Rundek: Moja je kuća tamo. Kada sam u Zagrebu, Puli, Rijeci, Beogradu, onda sam u hotelima. Poslije toga mi fali da imam veš mašinu, svoj stol ili krevet, ženu, dijete, igračke.
RSE: Ovde se dosta priča o novom valu, o nekim eventualnim povracima, pojedine grupe se ponovo javljaju. Da li ima nekih nagoveštaja da bi ste se, makar na kratko, vratili Haustoru i tom zvuku?
Rundek: Nagovaraju nas svako malo. Uvijek je malo sumnjivo to podgrijavanja bendova koji su se davno raspali. Ako budemo našli neki dobar motiv i ako nas nešto stvarno bude veselilo, vjerojatno ćemo nešto napraviti, ali u principu - što je bilo – bilo je.
RSE: Kako gledate na kulturnu scenu? Akteri i konstruktori raspada bivše Jugoslavije očigledno su zanemarili činjenicu da će kulturno blago, koje je tada napravljeno, kao i kulturna potreba, nadživeti i nadrasti te njihove ideje, koliko god one trajale. Mnogo grupa cirkuliše. To mnogi doživljavaju kao jedinstven prostor. Kakav vi imate osećaj?
Rundek: Imamo isti jezik i to je neminovno. Super je da to cirkulira jer ta razmjena obogaćuje, oživljava, dovodi ljude. Meni je to jako drago. Prirodno mi je da bendovi i glumci cirkuliraju između Beograda, Zagreba, Sarajeva i Podgorice, između svih zemalja koje govore tim istim, ali sada drugačije poimenovanim, jezikom. Imamo istu prošlost.
Nebojša Grabež (RFE)
Lupiga.Com
0 Коментари