Izborni rezultat pojedinih nezavisnih kandidata i disidenata u najvećim političkim strankama  na prošlim lokalnim izborima iznenadio je mnoge u BiH, ali i dao povod raznim politički aktivnim građanima da razmišljaju o pokretanju neke nove političke opcije, suprotstavljene i vlasti i opoziciji.

Na pitanje koliko je sazrela politička situacija u BiH za neku novu opciju koja ne bi imala uporište ni u jednoj dosadašnjoj malo ko ima odgovor. Dilema je tim veća ako se zna da su u toku posljednjih 15 godina propali mnogi slični projekti u regionu. Hrvatska koalicija MOST iznimka je ovog pravila.

Ono što je jasno u ovom trenutku jesu namjere određenih političkih snaga koje oko sebe okupljaju Senad Šepić, poslanik SDA u parlamentu BiH, i Fuad Kasumović, novi gradonačelnik Zenice. Oni imaju u planu da u narednim mjesecima provedu intenzivne razgovore s ciljem pokušaja uvođenja novih politika u BiH i mogućeg formiranja novog političkog bloka pred izbore 2018. godine, a možda i sasvim nove partije.

Koliko će u tome imati uspjeha ostaje da se vidi u narednom periodu, a prema pisanju pojedinih medija novi mogući politički blok ili stranka trebalo bi da se zove "Novo vrijeme"!

Senad Šepić je ovih dana potvrdio da na ovakvom pristupu radi već dugo i da je on temeljen "na uključivanju, umjesto isključivanju ljudi i snaga koje mogu donijeti bolje svima u zemlji i biti partneri međunarodnim tokovima".

"Drugačiju politiku i odnose u zemlji zagovaram i kroz SDA i kroz rad u Parlamentu BiH. Tu smo ja, zatim Martin Raguž i Ilija Cvitanović, te Branislav Borenović i neki drugi u RS, ali je tu puno ljudi iz drugih stranaka i posebno politički neangažiranih, ali društveno angažiranih ljudi. Ta imena su prepoznata kao zagovarači, isto kao i ja, a, nadalje, razvijaće se kako se okolnosti budu razvijale. Ništa nije isključeno niti unaprijed postavljeno", izjavio je Šepić.

Prema njegovim riječima u BiH je sazrijelo vrijeme za nove politike, novi pristup i unutrašnji dogovor o važnim pitanjima, umjesto trošenja energije na unutrašnje sukobe i podjele.

"Stranke imaju posebnu ulogu u tome i moraju se demokratizirati da bi mogle odgovoriti vremenu u kojem živimo, umjesto dosadašnjeg pristupa okruživanja poslušnim i podobnim, koji se pokazao neuspješnim", smatra Šepić.

I Fuad Kasumović navodi da u ovom procesu imaju podršku i mnogih načelnika i gradonačelnika iz RS, čak i pojedinaca iz SNSD-a.  On smatra da građani BiH nakon 20-25 godina vladavine stranaka i privatizacije stranaka traže alternativu.

“Gdje god je bila ponuđena alternativa, građani su glasali za nju.  Svaka opcija koja pravi jedinstvo Bosanaca i Hercegovaca me zanima. Vidjeli smo priču o svebošnjačkom jedinstvu. Meni ne treba ovakvo jedinstvo, već jedinstvo Bosanaca i Hercegovaca. Svaka politika koja se vodi na čitavoj BiH, da su svi građani i narodi uključeni me zanima. Ne želim biti lider toga, ali takva politika vodi boljitku građana. Bez politiziranja svega se može krenuti naprijed. Treba ići euroatlantskim putem i raditi na gradnji boljeg života građana. U suprotnom samo je dobro političarima i njihovim familijama, a građanima nije", objasnio je Kasumović.

On je izjavio i da će vodilja nove političke opcije biti tri stvari koje su ključne:

“evropski put BiH, bolji život građana i smirivanje tenzija u zemlji. Jer ovo stanje danas ne odgovara nikome sem političarima. Treba da tražimo nova rješenja, bez politiziranja bilo čega. Dakle, nema priče o promjenama Ustava, ukidanju entiteta, već isključivo o boljem životu", poručuje Kasumović.

Ipak, i trenutna koalicija na nivou BiH je postavljena na ovim principima, što su i potpisali svi lideri partija, ali taj dogovor je bio kratkog daha.

Kakvu budućnost ima jedna politička opcija na nivou BiH, koja bi isključila etno-nacionalnu politiku pitali smo profesora Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Asima Mujkića. On navodi da kad gledamo na prvu ovo je nemoguća misija.

"Ako polazimo od pretpostavke duboko podijeljenog društva, da ovdje dominira nacionalistički isključujući diskurs čini nam se da su jako male šanse za jednu takvu političku opciju. sa druge strane, mi već na nivou BiH imamo jednu opciju, to je ova vladajuća i ako samo malo promjenimo perspektivu mi možemo da ovo što se u medijima prikazuje kao nepomirljive suprotnosti i isključivosti detektiramo kao interes sve tri vladajuće oligarhije", tvrdi Mujkić i dodaje da se prije formiranja jedne nocve opcije na državnom nivou moraju uzeti mnoge stvari u razmatranje.

"Mi smo imali i ranije slične pokušaje, ali greška je uvijek bila Sarajevocentričnost. Ja sam ubijeđen da ima ljudi u svim dijelovima ove zemlje koji su spremni nešto da promijene, i polako se kristališe ta jedinstvena platforma koja se treba kretati u paramentrima pitanja socijalne pravde.

Tako da, ima mjesta za ovakvu opciju, ali ona mora da poprimi jedan širi okvir, jer ne može se u Sarajevu nešto ustanoviti i reći to je jedan probosanski, bosansko-hercegovački pokret. Uglavnom, kako se produbljuje ova kriza i poprima ekonomski alarmantne dimenzije stvaraju uslovi za jednu ekonomsko-političku platformu koja će biti okvir za djelovanje na nivou cijele države. U tom pravcu se mora ići i to što prije, jer nas ovakva politika, koju sad imamo, konstantno gura u propast", rekao je Mujkić za BUKU.

Danas, kada govorimo o novim političkim opcijama, gotovo je zaboravljeno da je BiH 2004. godine, dakle prije 12 sezona, već imala sličnu političku opciju koja je mnogo obećavala, ali na kraju se i ona upokojila.

Naime, tada se pojavila nova opcija na političkom nebu, možda najsličnija onom što pokušavaju da naprave Šepić, Kasumović i ekipa.

Radi se Pokretu za promjene BiH, koji je okupio niz poznatih pojedinaca iz većih partija, ali i razne manje stranke, prvenstveno regionalnog i lokalnog karaktera. U Pokretu za promjene bili su zastupljeni predstavnici sva tri ovdašnja naroda, a čitav projekat imao je svesrdnu podršku Zapada, i verbalnu i finansijsku. Tu su se našli političari poput Beriza Belkića, Nikole Špirića, Šahbaza Džihanovića, Muhameda Filipovića, Tihomira Gligorića, Ahmeta Hadžipašića, Mirka Pejanovića, Nijaza Skenderagića, Ive Živkovića, ali i mnogi stručnjaci iz različitih oblasti, poput Farisa Gavrankapetanovića, Slave Kukića, Dubravka Lovrenovića, Ivana Lovrenovića, Božidara Matića, Ede Numankadića i drugih.

Na kraju, Pokret za promjene (PZP) nije doživio veći uspjeh, te je vrlo brzo počeo da se osipa. Glavni razlog bila je odluka vrha ove grupacije da se od nevladine organizacije transformiše u stndardnu političku partiju. Brod PZP-a već tada je počeo da tone, a u prvom izbornom odmjeravanju, na kojem su doživjeli krah, predvodio ih je sarajevski kadar Šahbaz Džihanović, koji se i sam kasnije manuo ćorava posla i skućio u Ustavnom sudu FBiH.

Nekadašnji član Pokreta za promjene Tihomir Gligorić, prisjećajući se perioda kada je djelovalo ovo udruženje političkih istomišljenika, navodi da je osnovni problem zbog kojeg ta ideja nije zaživjela bila netolerantnost ljudi koji su djelovali unutar pokreta.

“To je bila dobra ideja, postavljena na zdravim osnovama, koja je trebalo da donese promjene i ponudi građanima nešto novo u odnosu na dotadašnje političke opcije. Ipak, mi smo imali problem u heterogenosti ljudi, koji su došli iz različitih političkih stranaka i opcija, zbog čega smo teško dolazili do kompromisa i dogovora. Zato je ova ideja i propala”, rekao je Gligorić.

On tvrdi da je i danas potrebna nova i svježa opcija na političkoj sceni RS i BiH, prije svega zbog zasićenosti građana trenutnim političarima i njihovim načinom upravljanja.

“Izvjesno je da se mora pojaviti neka nova opcija i u BiH, jer su svi koji su danas u politici bili na vlasti, a nisu ništa učinili da poprave život građanima. Samo je pitanje kada i kako će se to odigrati, ali već postoje određeni pokušaji pojedinaca i grupa ljudi da se organizuju. Sigurno je da će u vremenu ispred nas neko napraviti ozbiljan program oko kojeg će se okupiti mnogi građani nezadovoljni i opozicijom i vlašću, jer danas su svi političari za narod postali isti, što i nije daleko od stvarnosti. Ipak, ko god da se odluči da krene u tako nešto, moram da naglasim, što znam iz vlastitog iskustva, da je to veoma težak i mukotrpan posao. Posebno ako se zna da je kod nas sistem takav da onemogućava novim političkim opcijama da rade, da se afirmišu, a najveći problem je nedostatak sredstava, koja velike partije dobijaju od tajkuna - navodi Gligorić.

Da li će nova politička opcija, koju zagovaraju pojedinci i politički krugovi zaživjeti i “primiti” se u narodu, ostaje da se vidi, ali ono što je sigurno, jeste da je BiH itekako potrebna nova snaga na političkoj sceni, ako ništa, da više ne gledamo iste face koje nas okružuju već dvije decenije.

(6yka.com)