Kad se vratio iz nesvjestice i otvorio oči nakon 15-metarskog pada s motocikla u provaliju kod podvelebitskog zavoja u Modriču, motociklist M.Č. (33) ugledao je – plavog anđela. Bila je to Petra Mitrović (36), policajka obrovačke Policijske postaje, koja se spustila s Magistrale u provaliju i održavala motociklista na životu do dolaska hitne pomoći. Fotografija objavljena na portalu Zadarski.hr, koju nam je poslao očevidac nesreće, a na kojoj Petra drži za ruku unesrećenog motociklista dok ga svojim tijelom zaklanja od sunca i pridržava mu glavu nogom, brzinom munje obišla je Hrvatsku i društvene mreže.
Profesionalnost mlade policajke, ali nadasve njezina čovječnost i plemenitost, ostavili su ljude bez daha pa smo odlučili potražiti Petru i zamoliti je da se za naše čitatelje prisjeti te dramatične subote kad je motociklist u nesreći zamalo izgubio život. On se još uvijek liječi u zadarskoj bolnici, gdje mu moraju operirati slomljeno koljeno i gležanj. Ima i puno posjeklina od oštrih škrapa na koje je pao, slomljeni su mu prednji zubi, ali zapravo je dobro prošao s obzirom na pad koji se dogodio zbog proklizavanja motocikla kojim je prebrzo sjekao zavoj. Strastveni motociklist M.Č. zaposlen je kao vozač Hitne pomoći u Novalji i sam je puno puta spašavao živote. Sudbina je htjela da toga dana dobri ljudi spašavaju njegov život, te da ga hrabra policajka Petra njeguje sve do dolaska HGSS-a i hitne pomoći.
– Nesreća se dogodila kod upozoravajućih strelica udesno i ograničenja od 40 kilometara na sat, u zavoju koji, kad mislite da je završio, još zaokreće desno. To je valjda "fetiš" motorista, naginješ ga, spuštaš i još je potreban onaj "z" da ga izvuče. Bili smo u patroli u Starigradu i, nakon što su nam javili da se kod Modriča dogodila nesreće, pohitali smo tamo.
Odmah sam se bez razmišljanja spustila dolje niz stijene do utora gdje je unesrećeni motociklist ležao na leđima, na velikoj zaštitnoj "grbi" koju je, srećom, imao ušivenu na odijelu. Kod njega sam zatekla dvojicu vozača iz autobusa "Čazmatransa". Njih su zaustavile dvije prodavačice iz trgovine "Tommy" u Starigradu čiji je automobil motociklist netom prije prestigao. One su prve primijetile da se dogodila nesreća i da je motociklist pao u kamenjar. Iako su se uspaničile, odlično su reagirale – odmah su zaustavile autobus te zatražile pomoć.
Kad smo mi stigli, vozači su rekli da moraju krenuti dalje jer su putnici u autobusu uznemireni, pa sam ja ostala kod motociklista, dok je kolega Marinko Čulina na cesti regulirao promet kako se ne bi dogodila još neka nesreća zbog velike kolone koja se stvorila – govori nam Petra.
Motociklist je gledao kroz podignuti vizir, ništa nije govorio. Čekali su hitnu pomoć koja je vozila teško oboljelog pacijenta u zadarsku bolnicu.
– Shvatila sam da do dolaska hitne pomoći moram održati motociklista na životu, ali i spriječiti ga da se pomiče. Bože, je li ozlijedio vrat, kralježnicu? Svaki pomak može ga učiniti invalidom ili čak stajati života. Čime da ga fiksiram, nemam ništa uz sebe? Svojim ću tijelom. Kleknula sam i postavila svoju lijevu nogu pod njegov zatiljak, spustila sam ruke i držala ga. Pitao me je što je bilo, gdje je. Rekla sam da je prošao Modrič i da je sletio s ceste. Opet me je pitao, vidjela sam da je u šoku, blijed: "Gdje sam?" Vidjela sam da mu je noga ozlijeđena, pitala sam ga osjeća li neke bolove. "Boli me noga", rekao je i krenuo kao da će ustati. Rekla sam mu "Smiri se" i uhvatila sam ga za ruku. "Nemoj da te vežem, ne miči se nikuda, molim te!" kazala sam mu, pomislivši da samo jedan pogrešan pokret može biti koban.
Opet je uzastopce pitao gdje je... Padao je u šok, požalio se da ga bole zubi. Gleda Petra, nema krvi, kaže mu da ne brine. Poslije su u kacigi vidjeli komadiće zubi koji su mu smetali u ustima pa ih je ispljunuo...
– Tu smo nas dvoje proveli dugo vremena. Čitavu godinu, činilo mi se. Trudila sam se da ne zaspi, pitala sam ga kako se zove, odakle je, je li oženjen, ima li djece... Kroz glavu su mi prolazile upute iz prve pomoći dok sam klečala kraj njega i razmišljala što poduzeti ako mu pozli, ako počne povraćati, kako ga okrenuti na bok, skinuti kacigu. Samo da ne padne u šok. Pitao me je opet kako je pao, gdje je, stalno tako u krug pitanjima. A ja molim Boga da ostane tako dok ne dođe hitna pomoć – prisjeća se Petra.
– Kad je stiglo vozilo Hitne pomoći, medicinska ekipa spustila se u provaliju, ali pokazalo se da je strmina s oštrim kamenjem preopasna da se motociklista može sigurno izvući na cestu, unatoč opremi koju je imala – kaže policajka.
– Pitali su me kakve ozljede ja vidim, a onda su mi rekli: "Nastavi dalje, drži ga, fiksiraj ga i ne puštaj." Pozvali su HGSS, koji je na Paklenici imao okupljanje. Došli su zapravo vrlo brzo i spustili se s opremom. Ja sam i dalje fiksirala glavu motociklista, a oni su ga trebali prenijeti na svoja nosila. Dečko iz HGSS-a mi je rekao: "Kad budeš spremna, smiri se i prebacit ćemo ga na tvoj znak." I tako je bilo. Prebacili smo ga, a onda sam pomogla dok su ga nosili uz strminu, što je također bilo vrlo zahtjevno. Poslije sam vidjela da sam se rasjekla na kamen, jednostavno tada ne osjećaš ništa, adrenalin te drži, gledaš samo naprijed da pomogneš čovjeku, da sve bude u redu i da se sve završi. Odozgo ljudi viču, gledaš ga u oči, a on kaže: "Živ sam, to je bitno, živ sam!" "Kako je motor?", pitao me je. "A što da ti kažem, prijatelju, totalka" – govori nam Petra, koja je s kolegama ostala na regulaciji prometa i očevidu. "Jel te adrenalin spucao?", pitao ju je kolega Marinko, a nakon toga muk. Tišina na povratku u postaju.
Sutradan je fotografija Petre kako kleči nad motociklistom u provaliji svima ostala u sjećanju.
– Mi jesmo policajci, časno nosimo svoju odoru i dali smo prisegu. Ali smo i ljudi od krvi i mesa. Reagiraš i kad nisi u odori, čovjek si i amen. Vidjela sam svakakvih komentara po društvenim mrežama. Na tuđoj nesreći ja ne želim nikakvu slavu. Poštovana gospodo, svaki dan imate priliku činiti dobro i zlo, izvolite. Ja sam to učinila prvenstveno sa svoje ljudske, humane strane, a onda i ostali policijski posao, pri čemu se ponosim i svojim kolegama koji su imali i gorih intervencija, ali se za to ne zna. Dobro se dobrim vraća – zaključuje Petra Mitrović.
Mama, ja sam najponosnija, ti si moj heroj!
Jedan komentar na Facebooku natjerao je Petri suze na oči.
– Bila je to moja kći koja je napisala: "Mama, ja sam najponosija, ti si moj heroj!" Tada mi je bilo drago i tada sam zbilja bila ponosna – kaže Petra Mitrović, koja je policajka već šest godina. Udana je, majka dvoje djece, živi u Karinu, a rodom je iz Like. Otac joj je 20 godina bio policajac, brat joj je također policajac u Gospiću... Inače su ona i muž također bajkeri, imaju motocikl yamaha i uživaju u vožnji, dakako sigurnoj.
Šefe, želim u akciju
– Kad je došla raditi kod nas, pomislio sam da ću joj, tako krhkoj, dati neki posao u kancelariji. Ali ona je odmah rekla: "Ja, šefe, želim u akciju." I pokazalo se da je Petra zaista sposobna za akciju – hvali je načelnik Policijske postaje Obrovac Frane Nekić.
Čeka ga prijava za izazivanje nesreće
– Ozlijeđeni motociklist osobno me je kontaktirao i zahvalio mi je na pomoći, u svoje ime i u ime cijele svoje obitelji. Rekao je da mu nije lako, čekaju ga dvije operacije. Što se tiče snimke pada koju je objavio na YouTubeu, rekao je da ju je objavio baš kao upozorenje ostalim vozačima na zavoj u Modriču, gdje je prije dvije godine na sličan način život izgubio policajac Šime Buzov. Poslije je skinuo snimku zbog loših komentara koje je izazvao – kazala je o motociklistu Petra Mitrović. On će u svakom slučaju dobiti prijavu zbog izazivanja prometne nesreće zbog neprilagođene i prebrze vožnje, ali sve u svemu, dobro je prošao.
(slobodnadalmacija.hr)
0 Коментари