"Efendija, nemoj ti da se petljas u moj licni zivot, ja je volim zbog sebe a ne zbog tebe."

Subota je bila, dan našeg vjenčanja, par godina unazad.
Da bi ova priča imala smisao za vašu stranicu ja sam musliman, ona je pravoslavka/kršćanka.
Oženio sam je jer je u mojim očima drugačija od drugih, ima u sebi ono nešto što za mojgušt vjerovatno nema nijedna druga žena.
Vjernik sam djelomice, ali ništa zaista pretjerano a ni moja draga nije nešto posebno vjernica al se pridržava donekle svojih vjerskih obreda.
No, da ne dužim puno, živimo u jednom multietničkom gradu u Bosni i Hercegovini, sretni i zadovoljni i bez prevelikih osuda kao što su bile kada smo se tek uzeli.
Prije par mjeseci sam bio u društvu s efendijom, koji mi je počeo priču o tome kako mi djeca moraju biti muslimani i kako bi poželjno bilo i da moju ženu konvertujem u islam i da kao takvi funkcionišemo...

Kada je završio svoje pametnovanje i propovijed, toliko me je bio naljutio da sam mu prosto morao odgovoriti:
JA EFENDIJA ŽIVIM SVOJ ŽIVOT, TI ŽIVIŠ SVOJ ŽIVOT, TI NEMOJ DA SE MIJEŠAŠ U MOJ ŽIVOT JER SE NI JA U TVOJE ODLUKE NE MIJEŠAM, TI ĆEŠ SUTRA ODGOVARATI ZA SEBE KAO ŠTO ĆU I JA ZA SEBE. MOJA DJECA ĆE U MOM SLUČAJU BITI ONO ŠTO ONA ODLUČE, A NE ONO ŠTO TI ODLUČIŠ, MOJA ŽENA ĆE BITI ONO ŠTO JESTE ANE (OPET) ONO ŠTO TI ŽELIŠ. VI STE ISTI KAO POPOVI, IMATE SVOJE CJENOVNIKE, ŽIVITE U LUKSUZU, KRIJETE SE IZA BOGA ZA SVAKO (NE)DJELO, I TI SI NAŠAO MENI DA GOVORIŠ ŠTA KO MORA BITI !!!