Sara Kašiković, prelijepa Stočanka, bila je zaljubljena u svog komšiju Salka Buzaljka, koji je živio na drugoj strani rijeke Bregave.
U znak sjećanja na svoju ljubav, Sara je podigla most i hotel.
O Sarinom mostu, koji se nalazi na desnom kraku Bregave, mnogi ne znaju tačnu priču. Postoji nekoliko verzija priče o nesrećnoj ljubavi, sa malim razlikama prenosi Mojahercegovina.
Sara i Salko su živjeli na suprotnim stranama rijeke, i bili su ludo zaljubljeni. Njihova ljubav je bila neprihvatljiva u to vrijeme jer su bili različite vjere, pa su se ljubavnici viđali krišom. Tako je Salko prelazio Bregavu bez obzira da li je rijeka bila mirna ili nemirna, plitka ili duboka, sve dok ga jedne noći nije odnijela nabujala rijeka, piše mojahercegovina.com.
Druga verzija kaže da joj je otac zabranio da bude sa Salkom i na silu je udao za drugog čovjeka. Kao simbol neuništive ljubavi je izgradila hotel “Evropa” na mjestu gdje se sastajala sa Salkom. Hotel je imao visoko potkrovlje sa dvije sobe i dva mala prozora sa kojih je Sara gledala na drugu stranu obale i čeznula za Salkom. Dok je jednog dana gledala sa prozora, sjetila se da sagradi i most, koji i danas stoji.
Priču od dvoje ljubavnika je dugo istraživao novinar i književnik iz Ljubuškog, Dušan Musa. Priču je prvi put čuo od svog profesora. On smatra da priča o mostu i Sari Kašiković nije šire poznata zato što je niko nije prezentovao i zapisao, i da na našim prostorima takve priče nisu u trendu.
– Čim mi je profesor ispričao priču, odmah sam otišao da slikam most i prvi put sam objavio priču. Mislim da je to bilo 2013. godine. Ove godine sam putovao prema Dolu i na mostu sam vidio dvoje mladih, izašao sam iz auta, mladima nisam htio da smetam, ali su pored mosta bile dvije gospođe. Jedna je rekla da nije iz Stoca pa o priči ne zna mnogo, dok mi je druga ispričala svoju verzije priče koje se malo razlikovala od one koju sam čuo od profesora. Naravno, priču sam objavio sa nekim izmjenama i dopunama- priča Musa.
– Sara je bila čudo od žene! Hotel “Evropa” je otvorila još za vrijeme turske vladavine. Zahvaljujući njenoj vještini, hotel je preživio Hercegovački ustanak (1875.-1878) i nastavio sa radom. Zamislite, Stolac je prije 150 godina imao hotel, a danas ga nema- zaključuje književnik.
(avaz.ba)
0 Коментари