Kada bismo slušali ono što govore političari, onda se može zaključiti da rat počinje prekosutra.
U Bosni i Hercegovini se najočitije vidi problem nerješavanja uzroka ratova 90-ih, smatraju analitičari.
Referendum u bh. entitetu Republici Srpskoj, zajednička vježba policija Srbije i RS-a, oživljavanje Herceg-Bosne, izjave bivšeg premijera Hrvatske Zorana Milanovića, ideje najviših zvaničnika u Srbiji da se podigne spomenik Slobodanu Miloševiću...
Vraća li se Balkan zaista u 90-te?
“Kada bismo slušali ono što govore političari, onda se može zaključiti da rat počinje prekosutra”, mišljenja je Cvijetin Milivojević, politički analitičar iz Srbije.
Ipak, kako smatraju naši sagovornici, prizivanje rata je neumjesno, jer ne postoje međunarodni i unutrašnji politički uvjeti koji su vladali prije više od 25 godina.
Radi se uglavnom o predizbornim kampanjama te očuvanju političkih pozicija, koje, dodaju, nerijetko zauzimaju oni koji su bili učesnici događaja 90-tih.
“Kada govorimo o kartografiji ovog dela Balkana, političkoj, geografskoj, geostrateškoj i geopolitičkoj, ona je manje-više završena, osnovne konture su postavljene, to je vrlo bitna razlika kada se poredi vreme kada se raspadala Jugoslavija. Drugo, odnos snaga u svetu je malo drugačiji nego tada. Tu rata ne može biti, tako da neko to odluči u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu ili negde drugde”, objašnjava Milivojević.
Zajednička vježba policijskih snaga Srbije i bh. entiteta Republika Srpska na graničnom prijelazu kod Loznice pod nazivom “Drina 2016”, koju su pratili i predsjednici Srbije i Republike Srpske, Tomislav Nikolić i Milorad Dodik, izazvala je oštre reakcije bošnjačkih političara, ali i strah povratnika.
‘Vojska više liči na lovačko društvo’
Dodatno su se tenzije pojačale kada je poslanica Saveza nezavisnih socijaldemokrata u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Milica Marković izjavila kako se Bošnjaci trebaju plašiti vježbe, jer je “pokazana snaga”.
Međutim, Milivojević tvrdi da ta vježba ne treba da provocira nikoga, jer u Srbiji je poznato da njena “vojska po brojnom stanju i naoružanju liči na jedno ozbiljno lovačko udruženje u nekoj razvijenoj zemlji.
“Gledano iz Sarajeva ta vežba sigurno može da provocira, gledano iz Beograda, ako ste čitali medije koje ja ovde čitam, sada se najavljuje vežba Zelenih beretki, to je jedan isti diskurs, a niti Zelene beretke niti policije koje su vežbale na Drini ne mogu da učine bilo šta.”
Izjava zastupnice SNSD-a pokazala je na kojem nivou se diskutuje, jer je evidentno da je to nešto što se govori “privatno”, smatra Adnan Huskić, profesor međunarodnih odnosa i politički analitičar iz BiH, dodajući da se paralele sa 90-im mogu povući u smislu što u javnom prostoru i dalje postoje tadašnje ideje - nedovršeni nacionalni projekti.
“Reisu-l-ulema Husein Kavazović napravio je istu stvar kada je prije nekoliko mjeseci spominjao ‘vlahe’, u smislu zaštite Bošnjaka u Srebrenici... Ljudi koji vrše javne funkcije ne mogu sebi ovo dozvoljavati, oni su ti koji kreiraju ton diskusije i ako se oni, samo da bi bili izabrani, puštaju na taj nivo, onda nam se ne piše dobro. Pogotovo ekonomski.”
Predizborne kampanje su shvatljive u slučaju Hrvatske i BiH, dodaje.
“Nije mi jasna permanentna tenzija koja postoji u Srbiji, to više čak nije nikakva licemjerna politika, već šizofrena, gdje vlast u Srbiji sa jedne strane govori o konstruktivnosti, pomirenju, stabilnosti, dok ljudi iz iste te vlasti istovremeno daju vrlo polarizirajuće izjave i govore problematične stvari”, smatra Huskić.
‘Nekada ratni huškači, sada vlast’
Boško Picula, politički analitičar iz Hrvatske, osim u predizbornim kampanjama, dugoročniji uzrok tenzija vidi u tome da sukobi na prostoru bivše Jugoslavije nikada nisu dobili jednoobrazno tumačenje.
“Dok god se ti koji su izazvali ratove i koji su doveli do agresije i stradanja ne stave u konkretan politički kontekst, ovakve će se stvari neprestano ponavljati. Treba jednostavno imati na umu da se trenutačno u Srbiji na vlasti nalaze ljudi koji su upravo tih 90-tih godina bili u prvim redovima ratnih huškača, bez obzira koliko su se oni politički promijenili i što su se vremena promijenila.”
Nedavno je ministar vanjskih poslova Srbije i vođa Socijalističke partije Ivica Dačić predložio da se podigne spomenik Slobodanu Miloševiću, ponovo podižući tenzije u regiji.
“Što se tiče Srbije, dvije primarne funkcije imaju ljudi koji su bili aktivni učesnici događaja iz 90-tih godina, to su premijer i ministar vanjskih poslova. Došlo je do smjene generacije u politici, ali među mlađim političarima se jako malo distance pravi iz razloga što su oni velikim dijelom zatrovani nekim stvarima i logikom nekritičnog razmišljanja”, smatra Huskić.
‘Suluda utakmica u Novom Pazaru’
Jedan od razloga zašto se zaoštrava retorika na Balkanu jeste što postoji i želja “velikih” za to, koji su u geostrateškom smislu zainteresovani za ovaj prostor, kaže Milivojević.
“Mi smo u nedelju gledali utakmicu u Novom Pazaru, gde su igrali Novi Pazar i Crvena zvezda, jedni skandiraju ‘ubij, zakolji, da Turčin ne postoji’, a ovi uzvraćaju ‘ubij, zakolji, da Srbin ne postoji’. To istovremeno izgleda paradoksalno, jer, recimo, u fudbalskom klubu Novi Pazar u tom trenutku od 11 igrača na terenu, sedam do osam je Srba, to je suluda priča. Naravno, toga ne bi bilo da ne postoji zeleno svetlo, možda za jedne iz Beograda a za druge, naprimer, iz Istanbula.”
S druge strane, izjave bivšeg hrvatskoj premijera Zorana Milanovića da “BiH nije država” te da je “Srbija ustvari šaka jada” nesretni su istupi na koje je, naravno, uzvraćeno iz Beograda.
“Milanović je odlučio da prihvati nacionalnu retoriku i pred izbore parira Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). To je naravno uzvraćeno iz Beograda koji je podsetio šta je bio NDH za vreme Drugog svetskog rata i na to istrebljenje Roma, Srba i Jevreja. Onda smo ušli u začarani krug, i više nije bitan Milanović, on je opozicioni lider, a ne premijer, ali je to dovoljno da ta jaka retorika iz Zagreba pa onda iz Beograda uđe u Sarajevo”, kaže Milivojević.
BiH je u stanju zamrznutog konflikta
A Sarajevo i BiH su dodatno opterećeni pitanjem referenduma RS-a.
“I sad se to pitanje pravi kao da je od životnog interesa za RS koji tvrdi da time uskraćuju njegov identitet i opstanak, a bošnjačka politička elita tvrdi da je to početak otcepljenja, kao da neko pita bilo Sarajevo ili Banja Luku da li će BiH opstati ovakva, da li će biti unitaristička ili će se formirati treći entitet pa ćemo imati konfederalnu zemlju. To ne odlučjue ni Sarajevo, ni Banja Luka ni Mostar.”
Što se tiče Bosne i Hercegovine, u njoj se najočitije vidi problem nerješavanja uzroka ratova, smatra Picula.
“BiH je u stanju zamrznutog konflikta, međunarodna zajednica 21 godinu nakon Daytona nije pronašla rješenje kako da zaživi mir nakon što je završen rat. Sva sreća nema oružanih sukoba, ali sam konflikt sa svojim uzrocima nije riješen. Tako i treba gledati ovaj primjer zajedničke vježbe koji bi čak i u nekoj drugoj paradigmi možda izgledala kao međudržavna suradnja, ali ona se s pravom gleda kao upletanje jednog stranog subjekta u dio poslova drugog subjekta”, dodaje.
Oružanih sukoba i povratka u 90-te godine prošlog stoljeća neće biti, tvrde naši sagovornici, ali je neupitno da je javni diskurs na Balkanu zaoštren zbog očuvanja političkih pozicija, što, dodaju, nažalost, neće uskoro prestati, jer je uvijek neka od zemalja u predizbornoj kampanji ili postizbornom sastavljanju vlasti.
Izvor: Al Jazeera
0 Коментари