Nepovjerenje među narodima u Bosni i Hercegovini, posebno kod mladih, veće je nego nakon rata. Analitičari kažu da od podgrijavanja nacionalizma političari već dvije decenije profitiraju
Ramiz i Radivoje, koji žive nedaleko od Foče, ubrajaju se u rijetke prijeratne komšije u Bosni i Hercegovini koji se ne gledaju "preko nišana".
"Živjeli smo vijekovima zajedno. Niko nije htio da iskorijeni jedan narod, barem nije ovdje", kaže Ramiz.
"Mi smo se slagali prije rata, tokom rata i poslije. Evo i sada, vidite, stalno smo skupa", dodaje Radivoje.
Ramiz i Radivoje su rariret. Nepovjerenje koje vlada među narodima u ovoj zemlji veće je nego nakon završetka rata.
Dvije decenije kasnije, najbolji pokazatelj je Mostar, grad koji je podijeljen nevidljivom linijom, gdje djeca, koja još nisu punoljetna, ovako razmišljaju:
"Hrvati su bili moji najbolji prijatelji. U jednom danu su se svi odrekli svojih. Oni su se odrekli nas", navodi gimnazijalka iz Mostara.
"Na Starom mostu nisam nikada bio. Stari most kojeg cijeli svijet zna i po kojem je Mostar poznat, ja, Mostarac, nisam bio", kaže gimnazijalac iz Mostara.
Starije generacije, u anketi koju smo snimili u Banjaluci i Srebrenici, nisu nepovjerljivi jedni prema drugima, jer, kažu, da se nisu svađali oni, već političari koji ih zastupaju.
Ako je sve onako kako navode Banjalučani i Srebreničani, onda se postavlja pitanje - zbog čega je zemlja nikad podjeljenija, a esktremizam i nacionalistička retorika vidljiva svakodnevno. Na brojnim sportskim takmičenjima fršte uvrede ili pojavljuju natpisi koji pozivaju na mržnju.
Branko Todorović iz Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske kaže kako su tome doprinijeli političari koji već 20 godina profitiraju od svega.
"Našim političkim liderima ne odgovara da u svojoj zemlji grade mir, povjerenje i normalne odnose. Oni su sve učinili da opstruišu ono što su nevladine organizacije radile", ocjenjuje Todorović.
Ono što posebno zabrinjava je uticaj postojeće politike na generacije koje rat ni ne pamte, a da je većina njih "zadojena" nacionalističkim idejama. Profesor Esad Bajtal to ovako objašnjava:
"Nemaju iskustvo nas starijih koji su živjeli u dobro uređenom sistemu u kome toga nije bilo. Oni nemaju parametar, nemaju mjeru sa čime da uporede ovo besmisleno stanje. Nemaju sliku normalnog, nemaju iskustvo normalnog i zato stvari stoje u mjestu", poručuje Bajtal.
Ludačka košulja
Samo u ovoj godini je za postratnu tranziciju ili u prevodu pomirenje u Bosni i Hercegovini izdvojeno oko 5 miliona eura. Niko ne zna koliko novca za tu namjenu je utrošeno za posljednje dvije decenije.
Koliko god da jeste, neki analitičari vjeruju da za sve što se dešava na terenu krivicu snosi i međunarodna zajednica.
"Međunarodna zajednica nam je obukla luđačku košulju i pokojni Ričard Holbruk, čija je žena rekla da se strašno kajao zbog toga što je u Bosni i Hercegovini napravio, jer to neće moći funkcionirati", kaže profesor Besim Spahić.
Šta može biti rješenje iz nastale situacije? Odgovor na ovo pitanje teško da iko može dati, jer mnogi vjeruju da je prokockana šansa za istinsko pomirenje, koju je zemlja imala odmah nakon završetka rata. Ipak, priču o pomirenju završavamo porukom jednog Mostarca:
"Vjerovatno mi na svoju djecu nećemo prenijeti mržnju, jer i nas sve toliko nije zahvatilo ili nije nikako. Kada se iskorijeni to stanovništvo što je preživjelo rat, nestaće te tenzije", poručuje mladi Mostarac.
(RSE)
0 Коментари