Portreti mnogih poznatih sarajevskih književnika i književnica, koji su se u najtežim ratnim vremenima našli ispred objektiva omiljenog sarajevskog fotografa Milomira Kovačevića Strašnog, predstavljeni su u Sarajevu na izložbi pod nazivom "Pisci, ratni portreti".
Milomir Kovačević Strašni dobitnik je ovogodišnje Šestoaprilske nagrade, a sa postavkom ratnih portreta pisaca uvodi nas u svijet ratne stvarnosti onih koji su bili nosioci duhovnog otpora u vremenu bezumlja. Strašni, kako kaže, nikada nije bio ratni fotograf već fotograf u ratu. Dok su strane kolege pokušavale da na što bizarniji način uhvate smrt, on je bilježio život, a u svom tom haosu pokušavao je pružiti otpor i suprotstaviti se totalnoj destrukciji grada.
Dugi niz godina živi i radi u Parizu, a dobitnik je mnogih međunarodnih priznanja. Predsjednik Republike Francuske je Kovačevića proglasio vitezom zbog fotografskog angažmana te općenitog uticaja na umjetnost.
Definitivni primjer mlađim generacijama, kosmopolit i svjetski fotograf je u razgovoru za Novi.ba govorio o budućnosti fotografije u BiH, njenom potencijalnom doprinosu privredi kao i o opštem stanju umjetnosti u našoj zemlji.
Ima li BiH potencijal i mlade ljude koji bi u budućnosti mogli postati kvalitetni umjetnici?
Živim u inostranstvu tako da nisam u potpunosti kompetentan da odgovorim na ovo pitanje. Ipak, primjećujem da BiH nikada nije imala veći broj mladih ljudi koji su zainteresirani za fotografiju. Mnogi od njih već kvalitetno rade tako da potencijala sigurno ne nedostaje.
Kakvu podršku fotografi imaju od institucija u BiH?
To zaista ne mogu sa sigurnošću reći, ali koliko vidim ne postoji neka ozbiljna organizacija koja bi davala podršku fotografiji i umjetnosti uopšte. Umjetnička galerija, recimo, podržava moje izložbe, ali gradski odbori, ministarstva ne pokazuju zainteresiranost. Nekada smo imali foto savez, fotoklubove, pa smo se borili svako na svoj način. Sada je došlo drugo vrijeme, druga država, drugo shvatanje kulture i ne znam koliko je današnjim političarima kultura uopšte bitna. Iako političarima fali sluha za umjetnost, smatram da se za sve treba izboriti. Nije uvijek stvar ni u sredstvima, treba raditi i izgraditi građanski duh, a ne nacionalni ili religijski kako mnogi potenciraju. Ne znam kome je u interesu da ljudi budu neobrazovani i da ne teže ka ljepšim idejama. Nama fotografima ostaje da se sami borimo i da tražimo mjesta gdje ćemo izlagati svoje radove, da stvorimo, takoreći, jedan jedinstven sistem. Jezgra postoji. Veliki broj mladih ljudi je zainteresiran za ovaj vid umjetnosti i to definitvno treba potencirati. To su obrazovani i pametni mladi ljudi koje lično poznajem, ali pitanje je da li su oni u svojoj generaciji manjina ili većina.
Gdje Vi pronalazite motive i kako savjetujete mlade fotografe, gdje bi oni trebali pronalaziti inspiraciju za svoje fotografije?
U Sarajevo dolaze fotografi i umjetnici iz cijelog svijeta. Sarajevo im je interesantno i to potvrđuje da se ovdje fotografija itekako može raditi. Ja uvijek slikam stvari iz svog okruženja. Sarajevo ili Pariz nije bitno, nikada ne bježim od svoje stvarnosti. Fotografišem ljude sa kojima se družim, a to je i moj savjet mladim ljudima. Nikada ne trebaju bježati od svoje ličnosti. Naravno, potrebno je mnogo odricanja i rada da bi se napravio rezultat. Mladi ljudi se moraju obrazovati u tehničkom i idejnom smislu kako bi mogli prepoznati šta je to što ih zaista interesuje.
Koliko fotografija može unaprijediti turizam u BiH?
Dva najveća festivala fotografije u Francuskoj privuku ogroman broj turista. Ti gradovi budu krcati, hotelske sobe prepune i jednostavno ne možete naći smještaj. Svaki festival ima takvu vrstu potencijala i svoju publiku. Ne mora se tu raditi o fotografiji, odličan potencijal imaju i muzički i filmski festivali, umjetničke galerije, pozorišne predstave... S obzirom na političku i ekonomsku situaciju treba biti zadovoljan i s ovime što Sarajevo trenutno nudi. Ipak, sve to treba fino upakovati i ponuditi turistima kako bi se publici mimo sarajevskih stereotipa (ćevapi, baščaršija) ponudila i neka vrsta alternative.
(novi.ba)
0 Коментари